Bilo je neobično hladno za drugo proljetno jutro u godini. U 6 sati i 24 minute najjači potres u posljednjih 140 godina pogodio je Zagreb i okolicu. 37 minuta poslije uslijedio je još jedan, nešto slabiji udar. Počeo je padati snijeg
Piše: Filip Pavić
Foto: Damjan Tadić/CROPIX
Krunoslav Halužan, 30-godišnji vozač autobusa, taj dan nije trebao raditi. Ali zbog korone, a i jer je najmlađi među svojim kolegama ZET-ovcima iz zapadnog dijela Zagreba, prihvatio je ponudu disponenta Miljenka Radelje da u nedjelju preuzme jutarnju smjenu. Od pet sati ujutro do podneva. Bio je to prvi dan obustave javnog prijevoza u Zagrebu, a tri dana prije nastupila je potpuna karantena, zatvoreni su kafići i klubovi, 128 je novozaraženih koronavirusom, a s naslovnice Jutarnjeg lista, ispod nadnevka 22. ožujka, vrištalo je: “PRIJELOMNI TRENUTAK: u dva dana 100% više zaraženih”. Halužana, koji je uzeo smjenu kako bi poštedio starije kolege izlaganja virusu, dopala je ruta izvanrednog prijevoza od okretišta Prečko do Borongaja – linija broj 32 (da je sve normalno, tamo bi vozio tramvaj 17). Ustao je u nedjelju oko četiri sata da se, kako kaže, obrije, umije, popije kavicu, a u garažu je stigao 20 minuta prije 5 sati da upali i ugrije autobus. “Taj je dan bilo neobično hladno za drugi dan proljeća”, sjeća se. Nedjeljom je inače udarni termin između šest i sedam sati ujutro, povratak doma iz noćnih klubova, ali Halužan taj dan nije očekivao veliku gužvu.
– Sve je bilo zatvoreno, pustoš, nigdje nikoga. Prve sam krugove do Borongaja vozio prazan – govori.
U 6 sati, prema rasporedu, Halužan se otisnuo s okretišta Prečko potpuno prazan, a do Zvonimirove ulice na drugom kraju grada skupio je možda desetak putnika. Kada je kazaljka sata pala na 6.24, bio je na križanju Zvonimirove i Harambašićeve. Osjetio je, prisjeća se, neobično gibanje autobusa pod volanom. – Mislio sam da je vjetar, obično me tako zaljulja kada jako puše. Nitko od putnika nije ništa primijetio – prisjeća se.
Istovremeno, u Savskoj 1, u prostorijama Javne vatrogasne postrojbe Centar, voditelj Slavko Gorički sjedio je u kancelariji i ispunjavao papirologiju. “Sve na što sam mislio u tom trenutku bio je odlazak kući i krevet”, kaže. Radio je dežurstvo od 24 sata u komadu, imao dvije intervencije, jedno uklanjanje stabla i poslije požar u Jankomiru s kojega se vratio tek u dva sata iza ponoći. U nedjelju ujutro, 36 minuta prije kraja smjene i dolaska druge ekipe, Goričkom je postalo jasno da od odlaska kući neće biti ništa.
Potres je zatresao u 6 sati i 24 minute. Prema prvim vijestima, još uvijek nije bilo poznato kolika mu je jačina, ali prema slikama iz centra grada u oblaku prašine slutilo se da je jak. To da je najjači u zadnjih 140 godina rijetko tko je pretpostavljao. – Žbuka je padala po nama, a mi smo se gledali širom otvorenih očiju. Umor je nestao. Vani se digla magla prašine iz smjera užeg centra grada, stakla s prozora hotela Westin preko puta razbijala su se o cestu. Stali smo pod štok – prepričava Gorički.
U 6.26, samo dvije minute poslije, Gorički, profesionalni vatrogasac četvrt stoljeća, izdao je prvu potresnu zapovijed u smjeni koja će se taj dan protegnuti na 36 sati- treba izvesti 14 vatrogasnih vozila iz garaže u dvorište, u stanje pripravnosti, i svu opremu, odijela, kacige i čizme, složiti na hrpu ispred zgrade. “Sad čekamo prvi poziv”, rekao je kolegama. Nisu čekali dugo.
U 6.33 oglasio se prvi vatrogasni alarm. Na semaforu je zasvijetlila šifra “235”. Dispečer je na razglas u vatrogasnom domu objavio: “Gasni vlak, požar krovišta, Petrova”. Pod sirenama i punim gasom, trinaest minuta nakon zagrebačkog potresa koji je, kako se poslije doznalo, odnio jedan život, ozlijedio 27 osoba i prouzročio 86 milijardi kuna štete, krenuo je prvi gasni vlak prema KBC-u Zagreb u Petrovoj. Trinaest vatrogasaca u tri vozila, prve zagrebačke službe na terenu.
– Kad smo izašli na cestu, svima je postalo jasno koliki su razmjeri tog potresa. Vidjeli smo hrpe razbacanog materijala po cesti i znali smo da će to biti dug dan. Kroz glavu mi je prošla misao – za ovo smo se spremali – povjerava Gorički.
U 6.43 stigli su na lokaciju Petrove, ali se dojava o požaru ispostavila da je lažnjak. Nije bila riječ o požaru, već se digla prašina iz krovišta bolnice u Petrovoj toliko gusta da je osoblje bolnice mislilo da je to dim.
– To je zapravo bila vodena para koja je sukljala iz bojlera u potkrovlju – ispravlja liječnik Vito Starčević, specijalist ginekologije i opstetricije, koji je to jutro bio šef dežurstva u Petrovoj, u rodilištu KBC-a Zagreb. On je, kao prvi u zapovjednom lancu bolnice, u minutama nakon potresa donio odluku o općoj evakuaciji rodilja i trudnica iz bolnice, što je poslije zabilježeno potresnim fotografijama mladih majki s bebama u naručju pod bolničkim poplunima.
– Cijelo sam osoblje digao na noge, sestre, liječnike, čistačice, njih 25, a svatko je sa svog odjela izvodio trudnice i majke s novorođenčadi na parkiralište. Odluka je to koja se morala donijeti u sekundi, nisam imao vremena promišljati. Sve je bilo rastreseno, ormari polomljeni, zidovi popucali. Slutio sam da će uslijediti još jedan potres i prioritet je bio sačuvati živote – prepričava Starčević.
Petnaestak minuta nakon potresa, prisjeća se, bolnica je bila potpuno ispražnjena, a pedesetak majki i trudnica stajalo je na parkiralištu još u stanju šoka. Osoblje je bolnice naizmjenice uskakalo do najbližih soba i grabilo poplune i deke kojima su žene pokrivali. Počeo je padati snijeg. Starčević se domislio da bi teške pacijentice, operirane žene i novorođenčad mogao smjesti u izdvojenu čuvarevu kućicu na parkingu kako bi ih udaljio od zgrada i zaštitio od hladnoće. Budući da je kućica bila zaključana, Starčević je bravu obio željeznom šipkom. Unutra je sklonište našlo 15 žena s djecom koje su čekale dolazak službi. Nedugo zatim došli su vatrogasci, a onda i pripadnici Hrvatske vojske te stotinjak pripadnika navijačke skupine Bad Blue Boys, koji su zajedničkim snagama pomagali u seljenju odjela intenzivne skrbi Petrove u KB Dubrava.
No, nevolja je htjela da se na tom parkingu Petrove nađu i četiri žene koje su upravo bile u trudovima i pred porodom. One su, priča Starčević, privremeno smještene u svoje automobile očekujući da bi porod mogao krenuti u svakom trenutku.
Građani se probijaju Ilicom u neposrednoj blizini središnjega gradskog trga;
foto: Boris Kovačev / CROPIX
Među njima, u crvenom karavanu Ford Focus, na suvozačevu sjedištu, sjedila je i 33-godišnja Dijana Kos, u osmom mjesecu trudnoće, s drugim djetetom. Vodenjak joj je pukao to jutro oko 5 sati i 30 minuta, a potres je nju i supruga Marka ulovio u kući u Mraclinu kod Velike Gorice. Baš su se spremali za Petrovu. – To je to, dijete je na putu – rekla je suprugu. Čim su stigli na parking Petrove bolnice, oko sedam sati, počeli su trudovi.
– Svi su već bili vani, žene u šoku, liječnici su rekli da će me primiti, ali da se spremim za mogućnost da ću roditi u automobilu jer je tu sigurnije nego unutar bolnice – priča. Na koncu, ipak, Dijana Kos, i ostale tri rodilje, prebačene su u sobu novog dijela bolnice za onkološke pacijente gdje su, srećom, rodile bez komplikacija. Dijana Kos taj je dan u točno 10.34 sati rodila zdravu djevojčicu Tesu, prvo dijete rođeno u zagrebačkom potresnom danu 22. ožujka.
U 6.55 sati napokon su počeli stizati prvi službeni detalji o potresu. Euromediteranski seizmološki centar javio je da je snažan potres, jačine 5,3 stupnja po Richteru, zatresao Zagreb s epicentrom udaljenim sedam kilometara, kod Markuševca.
Te vijesti, ipak, šesteročlana obitelj Pipek iz Markuševca nije imala vremena popratiti. Uostalom, sve su vidjeli na svoje oči. Stajali su ispred svoje kuće na obroncima Markuševca s pogledom na Markuševečku Trnavu, bosi i u donjem rublju. Gledali su kako im se kuća trese, ljulja i ruši pred očima, kako su poslije ispričali. Jedva su izašli u trenutku kada je potres udario jer im je u prizemlju srušena kalijeva peć blokirala vrata. Ivan Pipek je morao uprijeti svom snagom kako bi otvorio dovoljno da se svi provuku. Epicentar je bio na dubini od deset kilometara ispod njihova naselja. – Svi su susjedi bili vani. Stajali smo bez puno riječi i u šoku. Očigledno je bilo da se u kuću više nećemo moći vratiti. Iduća dva sata smo proveli u automobilu pitajući se što i kako dalje… – priča Ivan Pipek. U mjestima oko epicentra potresa – Podsljeme, Markuševec, Čučerje, Vugrovec, Kašina, Medvedski Breg, Trnava, Popovec i Vidovec – oštećeno je do neuporabljivosti oko 500 objekata i tamo je potres, kako su poslije ustanovili statičari, bio puno jači i razorniji nego u Zagrebu. Župan Krapinsko-zagorske županije Željko Kolar je nakon obilaska terena u nedjelju ustvrdio da je najteže stradalo područje Gornje Stubice te da u naselju Slani Potok gotovo nema objekta koji nije oštećen.
– Ako ništa drugo, onda je objekt raskriven, popadali su crepovi s krovišta, a ima 6 do 8 kuća iz kojih se momentalno trebaju evakuirati obitelji. Na prvu procjenu, tolika su oštećenja da u njima nije moguće živjeti. Odvajali su se nosivi zidovi i stvarali pukotine od 20 do 30 centimetara i tu je sva statika poremećena – rekao je.
U 7.01, kada je drugi potres zatresao zagrebačko područje, jačinom od 4,8 stupnjeva po Richteru, na križanju Draškovićeve i Jurišićeve vozač autobusa Krunoslav Halužan već je sjedio u parkiranom autobusom preko puta HNB-a. Promet krozcentar Zagreba u tom je trenutku bio nemoguć. Kako Halužan svjedoči, velike hrpe cigli, građevinskog materijala i potrganih tramvajskih vodova bile su duž cijele Jurišićeve, na pločniku, po cesti, tračnicama. Skupilo se tu, kako je vidio, i nekoliko stotina ljudi iz okolnih zgrada, u spavaćicama i pidžamama, koji su pokušavali naći neku čistinu daleko od zgrada. Među njima i Aldo Tardozzi, filmski i televizijski redatelj, koji živi na drugom katu zgrade u Draškovićevoj 4. Probudio ga je, kako kaže, tresak zabatnog zida srušenog na krov iza njega, a u potpunoj pomutnji je samo u pidžami i tenisicama izletio na ulicu. Sa stola je stigao zgrabiti samo mobitel.
– Prvo što sam uočio kada sam prešao cestu bio je srušeni toranj katedrale. Vrlo vidljivo, jedan toranj tamo, a drugog nema – priča što mu je prvo upalo u oko. Sa simbola grada, zagrebačke katedrale, kako su iz Zagrebačke nadbiskupije poslije izvijestili, u potresu se odlomio južni toranj. Srušen je dio zvonika u visini od 10,30 metara, na čijem vrhu je bio pričvršćen pozlaćeni križ s gromobranskim šiljkom, ukupne visine 3,20 metara. Jedan dio tih kamenih elemenata pao je na skelu, potom na krov katedrale koji je oštetio i probio na više mjesta, a najveći dio kamenih elemenata pao je u dvorište između katedrale i Nadbiskupskog dvora. Uglavnom, Tardozzi je drugi potres dočekao s ostalim građanima kod fontane ispred HNB-a, gdje je procijenio da je najsigurnije. – Baš neugodan trenutak, među ljudima je bio neki val uzdisaja, a svi koji su pričali na mobitele vikali su ‘čekaj, čekaj!’. Iz zgrade T-coma je izašao oblak prašine – prepričava.
Poslije se pokazalo da to ipak nije bio samo oblak prašine (iako je to bio slučaj s bolnicama Petrovom i Srebrnjakom i katedralom), već je, prema podacima vatrogasaca, došlo do zapaljenja servera na šestom katu HT-ova Data Centra u Draškovićevoj 26. Poziv su vatrogasci zaprimili u 6.56, a nekoliko minuta poslije već su bili na terenu. Požar servera tamo se gasio do 8.28. Paralelno s time vatrogasci su izvršili 16 akcija spašavanja, uglavnom starijih i nepokretnih osoba u zgradama na koje su pali dijelovi namještaja ili su ostali zatočeni u liftovima. Inače, u prvim satima su odradili više od 200 intervencija. Izvlačili su ljude kroz prozore stanova preko ljestava, oslobađali iz liftova, probijali se kroz stubišta… Jednu takvu operaciju izveli su u Palmotićevoj ulici, koja je uz Đorđićevu najviše stradala, kada su iz stana na četvrtom katu spustili nepokretnu 70-godišnju Liljanu Blažević. Njezin suprug Milan Blažević nije mogao sam pomoći supruzi u invalidskim kolicima.
– Supruga nije bila voljna ići iz stana, ali pronio se glas da dolazi drugi, jači potres. Nazvali smo vatrogasce. Kroz deset minuta ekipa DVD-a Vrapče bila je pred zgradom. Mlada ekipa, dvije djevojke i tri mladića. Izuzetno pažljivi, nježni, optimistični, pomogli su nagovoriti i spustiti suprugu u invalidskim kolicima na ulicu – prepričava Milan Blažević.
Pogled na Trg žrtava fašizma iz Ulice kralja Držislava. Tražeći sigurno mjesto, stanari okolnih zgrada okupili su se oko Džamije;
foto: Ranko Šuvar / CROPIX
Jednom kad su se našli vani, nastavili su Đorđićevom do Zrinjevca. Blaževića, baš u trenutku kada kroz krš i cigle ispred sebe gura kolica sa suprugom, a u naručju joj psić mops Luna, fotografirao je Cropixov fotoreporter Damjan Tadić i danas se ta fotografija smatra jednom od najprepoznatljivijih koje su nastale 22. ožujka. Inače, potresom su najviše stradale upravo Đorđićeva i Jurišićeva ulica, Zeleni val te dio oko Mimare. Uglavnom zgrade sagrađene početkom 20. stoljeća. U Đorđićevoj je i zgrada na broju 13 za koju se smatra da je i najjače oštećena, amblematski primjer zagrebačkog potresa, s koje se odlomio kompletan zabatni zid. Ta je zgrada, nažalost, uzela i jedan život. U suterenu zgrade u Đorđićevoj 13 greda je pala na 15-godišnju Anamariju C., koja je dan poslije podlegla ozljedama.
U 7.11 sati Željko Renić, pomoćnik pročelnika za komunalno i prometno redarstvo, okupio je tim komunalnih službi – Čistoće, Zagrebačkih cesta, Zrinjevca i Vodoopskrbe i odvodnje. Zagrebačkim je komunalcima, njih 160 koliko se u taj čas našlo na raspolaganju, poslao prvu uputu: “Usmjeravati građane na otvoreni prostor”. Prioritet je bio, kako kaže, ljude udaljiti od zgrada, maknuti s cesta na sigurnije prostore, a pritom ih uputiti da se drže epidemioloških mjera i distance.
– Ljudi su se u prvi mah grupirali, a trebalo ih je izvući na čisti prostor, evakuirati one koji su povrijeđeni i ustanoviti ima li, nedajbože, smrtnih slučajeva – govori Renić.
Tako su, primjerice, građane stisnute ispred HNB-a uputili na obližnje igralište Osnovne škole “Dr. Ivana Merza” kako bi oslobodili prostor za kretanje komunalnih vozila, vatrogasaca i vojske.
U idućih 15 minuta uspostavljen je sustav: u suradnji s policijom komunalci će prvo obići bolnice, rodilišta, domove za starije i nemoćne, kao i domove za nezbrinutu djecu. Srećom, kaže Renić, tamo nisu zabilježili nijedan slučaj stradavanja, a ustanovili su i da u 125 automobila izravno oštećenih u potresu nitko nije bio unutra. Komunalci su do kraja toga dana, kaže Renić, obišli gotovo tisuću lokacija i prikupili 347 tona građevinskog otpada.
Na Trg je tada došla i Hrvatska vojska, odnosno prva trupa od 80 vojnika iz zagrebačkih vojarni, Inženjerijske pukovnije i mehanizirane bojne Tigrovi i Gromovi predvođene zapovjednikom Gardijske mehanizirane brigade Hrvatske kopnene vojske, generalom Tihomirom Kundidom. Njihov je prioritet, kaže, bio obići zgrade, eventualno evakuirati građane koji su u opasnosti i omogućiti prohodnost kretanja kroz grad. U tim je trenucima vojska bila raspoređena u Ilici, Jurišićevoj, na Kaptolu i Dolcu, a nakon toga se disperzirala u širi centar grada također pomažući bolesnicima u zagrebačkim bolnicama, Klinici za ženske bolesti i porode u Petrovoj i Klinici za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”.
– Do kraja smo dana, navečer do 21.30, raščistili zapravo cijelo središte grada – govori general Kundid. Naime, odvezli su taj dan, uz pomoć 47 teških strojeva na terenu, 360 kubnih metara građevinskog materijala razasutog zagrebačkim ulicama.
U 7.28 iz svog je stana u Krajiškoj ulici evakuiran predsjednik Republike Zoran Milanović, a desetak minuta poslije došlo je službeno priopćenje iz MUP-a. Izdali su upozorenje svim Zagrepčanima koji su izašli nakon potresa na ulice. “Udaljite se od građevina bez obzira jesu li oštećene ili ne. Udaljite se od električnih stupova ili kabela”. Prenijeli su pritom i poruku Ravnateljstva civilne zaštite i službenog profila ‘Koronavirus’: – Držite razmak na otvorenom od najmanje 1 metar. Pavle Kalinić, pročelnik zagrebačkog Ureda za upravljanje hitnim situacijama, nakon što ga je potres digao iz kreveta, a kako kaže, “odmah je znao da je velike magnitude”, u istoj je minuti okrenuo broj telefona zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića.
– S gradonačelnikom sam donio odluku da trebamo mobilizirati postrojbe civilne zaštite. Naš sustav je postavljen tako da ja kroz aplikaciju pošaljem SMS poruku koju onda dobiju pripadnici civilne zaštite. Svi oni znaju koja su im zborna mjesta i da se po pozivu trebaju na njih uputiti – prepričava Kalinić.
Ta SMS uzbuna šalje se na ukupno 9000 kontakata, od postrojbi civilne zaštite raspoređenima po zagrebačkim četvrtima, postrojbama civilne zaštite za traganje i spašavanje iz ruševina, dobrovoljnim i javnim vatrogasnim društvima, građevinskim operativcima za raščišćavanje, kao i podružnicama Zagrebačkog holdinga… Sustav je, zanimljivo, testiran četiri mjeseca prije zagrebačkog potresa, u listopadu 2019., u sklopu vježbe Ureda za upravljanje u hitnim situacijama u kojoj je simuliran događaj potresa u Zagrebu. Scenarij je tada bio da Zagreb u 7.10 sati pogodio jak potres magnitude 5,5 stupnjeva po Richterovoj ljestvici, s epicentrom na Žumberku. Sudjelovalo je 350 pripadnika civilne zaštite.
Kalinić je to jutro odmah nakon potresa izašao na teren. – Prvo sam otišao obići bolnice, i to Srebrnjak, Petrovu i Klaićevu bolnicu jer sam znao da su jako ugrožene. Vidio sam i da je oštećena kupola na križanju Ilice i Frankopanske te da prijeti pasti pa sam dao nalog da se taj prostor ogradi – prisjeća se.
U 7.55 službeno su očitovanje objavili i seizmografi Seizmološke službe Republike Hrvatske. “Zabilježen je vrlo jak potres s epicentrom kod Markuševca kod Zagreba. Magnituda potresa iznosila je 5,5 prema Richteru, a intenzitet u epicentru bio je VII. stupnja MCS ljestvice. Potres se osjetio diljem Hrvatske. U širem epicentralnom području potres je izazvao znatne štete”, pisalo je na stranici Seizmološke službe Republike Hrvatske.
Poslije je jedan od vodećih hrvatskih seizmologa, prof. dr. Marijan Herak konstatirao da ovakav potres nije bio neočekivan, ali ga je iznenadilo to da je epicentar bio u Markuševcu, a ne u Kašinskom rasjedu. – Prema informacijama koje imamo, epicentar velikog potresa koji je Zagreb pogodio 1880. bio je na lokaciji Kašinskog rasjeda.
Zrinjevac, park u samom središtu grada, i troje promrzlih stanara koji su pobjegli pred potresom;
foto: Bruno Konjević / CROPIX
Taj je potres bio magnitude 6,0, što znači da je bio oko 20 puta jači od ovog – istaknuo je Herak.
Operativac Krešimir Kuk iz Seizmološke službu u tim je trenucima, pak, pokušavao umiriti situaciju i smanjiti paniku. Ispričao je za Radio Sljeme kako se nada da je ovaj potres jutros bio glavni udar i da naknadna podrhtavanja ipak neće biti jaka.
Naime, sat i pol nakon potresa bilo je dovoljno da se panične pretpostavke neupućenih prošire društvenim mrežama i usmenom predajom: “Slijedi još jedan potres, puno jači”. Kuk je to oštro demantirao.
– Ne nasjedajte na glasine! Potresi se ne najavljuju, ne predviđaju, nemojmo stvarati paniku, za to nema mjesta. Ostanite mirni i slušajte upute nadležnih službi – poručio je građanima.
U 8.30 održan je krizni sastanak državnog vrha u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, na kojemu su sudjelovali premijer Andrej Plenković, predsjednik Zoran Milanović, predsjednik Sabora Gordan Jandroković, gradonačelnik Milan Bandić i ministar obrane Damir Krstičević.
– Nema potrebe za velikim odlascima na benzinske crpke. Angažirat ćemo statičare da sukladno informacijama pregledaju zgrade – naglasio je poslije tog sastanka premijer Plenković.
Ipak, neovisno o planu premijera Plenkovića, baš u to vrijeme, statičari i profesori zagrebačkog Građevinskog fakulteta, predvođeni dr. sc. Josipom Atalićem, počeli su se samoinicijativno organizirati i kovati plan da krenu na teren u pregled zgrada koje predstavljaju najveću ugrozu.
U 9 sati grupa od 20-ak stručnjaka, inženjera, geodeta i građevinara, uglavnom kolege i bivši studenti profesora Atalića, već se okupila u prostorijama Kalinićeva Ureda za upravljanje hitnim situacijama, u podrumu zgrade – bunkeru. Tamo su utanačili plan i prioritete te se opremili potrebnom opremom, zaštitnim kacigama i alatima. Među njima je bio i Mario Uroš, profesor s Građevinskog fakulteta koji je to jutro okrenuo u pregled prioritetnih građevina, bolnica – Petrove, Jordanovca, Svetog Duha i Šalate.
– Prvo smo išli na ključnu infrastrukturu, a to su bolnice. Šalata je, kako smo onda ustanovili, najviše nastradala – priča.
U timu su, dodaje, obično išla po dva stručnjaka, a nakon bolnica krenuli su pregledavati i najteže oštećene zgrade u centru grada.
– Zapravo je primarni cilj bio procijeniti uporabljivost zgrada i upozoriti građane da, ako su im kuće opasne, ne žive u njima. Ili da im se ukaže na neke ključne opasne stvari koje moraju popraviti i sanirati kako bi se mogli vratiti u stanove. To se pokazalo jako korisno za građane i imali smo njihovu punu podršku. Često smo u tim trenucima bili i rame za plakanje i oni koji bi tješili građane, odnosno hrabrili ih – priča Uroš.
Do kraja dana pregledali su gotovo 500 građevina. Većina je, kaže, bila neuporabljiva.
Kompletna bilanca potresa, kako je u mjesecima poslije ustanovio zagrebački Sektor za građenje i sanaciju oštećenih objekta predvođen Darijom Krnjakovićem, je sljedeća: od ukupno 26.197 oštećenih građevina na kojima su prijavljene štete, čak 9642 su obiteljske kuće, a crvenom, odnosno žutom oznakom označeno je ukupno 1900 građevina. Točnije, neuporabljivo ih je 5,1 posto, privremeno uporabljivo 19,6 posto, a uporabljivih objekata je 75,3 posto. Što se odgojno-obrazovnih ustanova tiče, stradalo ih je 175 u Zagrebu, od toga 39 dječjih vrtića, 89 osnovnih škola i 47 srednjih škola. Do konca prošle godine sanirano je njih 162, ukupne vrijednosti 140 milijuna kuna. Šteta na 13 preostalih objekata, od čega 5 osnovnih, 5 srednjih škola, 2 umjetničke i jednom učeničkom domu, znatno je veća. Primjera radi, samo šteta na Osnovnoj školi Bukovac, koja zahtijeva uklanjanje cijelog objekta, izuzev školske sportske dvorane, i gradnju novog školskog objekta, iznosi više od 100 milijuna kuna. Isto tako, kulturnih ustanova (gdje je šteta veća od 500.000 kuna) je 18, među ostalima, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, Kino Europa, Muzej grada Zagreba, Etnografski muzej, Hrvatski prirodoslovni muzej. Također, znatno je oštećena i zgrada Hrvatskog sabora kao i crkva Sv. Marka.
U 10 sati, nakon izvanrednog sastanka državnog vrha, gradski čelnici obišli su uži centar grada i katedralu. Osim gradonačelnika Bandića, bila je tu i Mirka Jozić, pročelnica gradskog ureda za gospodarstvo.
– Bitno je bilo odmah uočiti opasnosti koje vrebaju s visine, kao kupola na Frankopanskoj, tornjevi katedrale, ornamenti na zgradama. Trakama su se ograđivali ti prostori, a ulice, kako su na terenu bile sve gradske službe i vojska, brzo su se čistile. Na kraju je ukupno prikupljeno 60.000 tona građevnog materijala i šute – ispričala je Mirka Jozić.
Za to vrijeme na teren je izašao i Crveni križ koji je centrom grada dijelio 1200 deka, najprije za starije, bolesne, djecu i trudnice. Također, Ured za upravljanje u hitnim situacijama organizirao je obroke na tri lokacije – Zrinjevac, Mažuranićev trg i Trg dr. Franje Tuđmana – za sve građane koji se ne mogu vratiti u svoje domove. Tamo su postavljeni šatori, a dijelio se grah i čaj. Obroci su bili dostupni nakon 13 sati. U 12.36 sati ministar unutarnjih poslova i predsjednik Nacionalnog stožera civilne zaštite Davor Božinović donio je odluku da će svi stanovnici užeg centra Zagreba, koji zbog oštećenja ne mogu u svoje domove, biti smješteni u studentskom domu Cvjetno naselje. Dodao je kako, prema prvim procjenama u svoje domove zbog oštećenja ne može oko tisuću ljudi.
– Kapacitet studentskog doma je 1800 mjesta tako da, ako ne bude novih valova potresa, nećemo trebati mobilizirati dodatne objekte – rekao je Božinović.
Premijer Andrej Plenković na najpoznatijoj gradskoj tržnici, Dolcu, nakon potresa;
foto: Goran Mehkek / CROPIX
Ipak, od svih onih koji su u nedjelju bili primorani napustiti svoje stanove zbog nastale štete, većinom osobe starije životne dobi s područja Markuševca, Dubrave i centra grada, smještaj u studentskim spavaonicama zatražilo je taj dan njih tridesetak.
Među njima Danijel Tomičić iz Gornje Dubrave koji se sa suprugom u studentski dom Cvjetno naselje uselio u nedjelju navečer. Kad je potres počeo, prisjeća se, cijela je kuća, inače smještena na brijegu, počela polako kliziti prema dolje, a on i supruga, spašavajući živu glavu, morali su skočiti s balkona u dvorište. – Bilo je strašno. Nisam stigao razmišljati. Prvo sam primio suprugu i spustio je dolje, a onda sam i ja skočio. Visina je to od otprilike tri metra. Srećom, nije nam bilo ništa, a još je veća sreća što su djeca za to vrijeme bila kod bake izvan Zagreba – kazao je Tomičić.
Do kraja ožujka u Cvjetnom naselju je smještaj zatražilo oko 400 ljudi.
U 13.29 došla je i vijest da je Grad Zagreb uveo besplatnu telefonsku liniju 0800 8805 za građane izravno pogođene potresom, kako bi građani lakše dolazili do informacija i ne bi bili osuđeni na društvene mreže i usmenu predaju.
– Pozivaju se ponajprije oni koji su ostali bez svojih domova ili su u potresu teško oštećeni da se odmah jave na posebnu liniju Grada kako bi se osigurala adekvatna pomoć u najkraćem mogućem roku. Također svima koji su ostali bez krova nad glavom bit će osiguran smještaj, za sada je to studentski dom Cvjetno naselje. U slučaju potrebe osigurat će se dodatni smještajni kapaciteti – izvijestili su iz Grada.
Oko 14 sati ministar financija Zdravko Marić pokrenuo je i temu materijalne štete nakon prvih preliminarnih informacija o oštećenjima s terena. Izjavio je kako će Vlada upogoniti sva raspoloživa sredstva i sve što je u njenoj moći kako bi što prije sanirala štetu nastalu potresom koji je pogodio Zagreb.
– Prvi dojmovi prolazeći kroz centar grada… zaista se radi o jako velikoj materijalnoj šteti, sve to ćemo skupa procjenjivati, i sam naš proračun je što se tiče gospodarstva pod utjecajem koronavirusa. Upogonit ćemo sve što nam je na raspolaganju i u našoj moći – rekao je novinarima.
Ukupna bilanca štete, kako se u mjesecima poslije zbrojilo, iznosi 86 milijardi kuna ili 11,5 milijardi eura. Naime, u rujnu je lani donesen Zakon o obnovi zgrada oštećenih potresom u Zagrebu, Krapinsko-zagorskoj i Zagrebačkoj županiji kojim se definira model po kojem će konstrukcijsku obnovu zgrada 60 posto financirati država, a po 20 posto Grad Zagreb i županije te vlasnici nekretnina. Vlasnicima s minimalnom plaćom i bez značajnije imovine država i županija, grad ili općina u potpunosti će financirati tu obnovu. Slikovito, ta je cifra jednaka 60 posto državnog proračuna, a tim bi novcem mogla biti sagrađena 22 pelješka mosta s pristupnim cestama.
U 15 sati održan je i drugi sastanak državnog vrha na kojemu je iznesen podatak da je 254 ljudi novozaraženo koronavirusom, a Zagreb je do tog trenutka pogodilo ukupno 30 potresa, tri jača. Premijer Plenković je poslije konstatirao da “imamo kombinaciju dviju kriza koje su međusobno kontradiktorne – epidemiju koronavirusa koji se širi Hrvatskom te potresa”. – Osobna disciplina i društvena odgovornost svakog od nas u novonastalim okolnostima su najbitniji – upozorio je. U 16.45 iz Ureda za upravljanje u hitnim situacijama izvijestili su da je 1200 pripadnika postrojbi civilne zaštite opće namjene grada Zagreba svih gradskih četvrti, kao i 550 pripadnika specijalističke postrojbe civilne zaštite grada Zagreba za traganje i spašavanje. Kada se zbroje sve službe, uključujući gradske komunalce, vatrogasce, policajce i vojsku, na terenu ih je u nedjelju bilo više od 6000, a ostali su tamo do kasnih večernjih sati. Prema informacijama, neke službe najranije do 21.30, a druge i do ponoći. Do danas, zaključno, vatrogasci su, primjerice, imali ukupno 6523 intervencije vezane uz potres, od čega 689 požara, a skinuli su i 4500 dimnjaka. Komunalci su, također, do današnjeg dana postupali na ukupno 5204 lokacije, prilikom čega je prikupljeno 14.373 tone građevinskog otpada i 1733 tone glomaznog otpada.