Prizor koji je snimio fotograf Cropixa Goran Mehkek neposredno nakon potresa u Petrinji krajem prošle godine, prizor je kakav se snimi jednom, možda dvaput u životu. I to ako ste fotoreporter dobar dio života, ako je puno terena iza vas.

Četiri su se žene, raspon im je godina širok, okupile oko improviziranog stola. Na njima debeli slojevi garderobe, više njih, vani je hladno, pokušavaju se ugrijati. Na stolu ostaci boce vode i naranča. U pozadini ruševine. I udaljeni pejsaž. Sve je rečeno u tim izrazima lica i narančasto-crvenim ciglenim vertikalama, u tom zamućenom sivilu u pozadini i ogoljelim granama.

Bila sam u Petrinji dva dana nakon drugog potresa. Gradski prizori bili su distopijski, morala sam se, poput mnogih koji su se našli u tom gradu, nekoliko puta uštipnuti kako bih se uvjerila da ne sanjam, da se nisam na samo Silvestrovo našla u kakvom filmu. Na glavnom su trgu i dalje bili božićni ukrasi, rekli su mi sugovornici da je tema bila petrinjska bajka. Uokolo su kuće bile gotovo sravnjene sa zemljom.

Ono što je stanovnike motiviralo da krenu dalje, a nije bilo druge nego krenuti dalje, među ostalim je bila i velika je doza ljudskosti na koju smo nalazili posvuda. Tu ljudskost također pokazuju fotografije snimljene neposredno nakon potresa ili u danima koji su uslijedili.

Izraz lica čovjeka kojeg su izvukli ispod ruševina u kojima je ostao u autu, s uplašenim sinom, koji mu je legao u krilo, ljudi koji su se penjali po urušenim krovovima ponekad riskirajući i vlastite živote, automobili koji su se pretvorili u nakupine lima pod ciglama, policajac koji je nakratko sjeo na ruševine i drži se za glavu jer ne može vjerovati onome što vidi pred sobom, ulica u koju se od cigle ne može ući, a jedna tabla, jedina sačuvana u potresu, svjedoči da je tu nekoć bio odvjetnički ured, nekolicina ljudi na ulicama na Silvestrovo, vojska na ulicama povremeno pustoga grada, sve su to prizori koje su zabilježili naši, Cropixovi fotoreporteri.

Na ovim fotografijama vidjet ćete najbolje od reportažne fotografije, ali i ono najbolje što može pružiti čovjek čovjeku.

Ne ponovilo se.