UVOD

Neposredno nakon potresa u Zagrebu, prošlo je tek nekoliko trenutaka koliko je čovjeku potrebno da se sabere, fotoreporteri Cropixa već su bili izašli na ulice da bi snimili grad koji je netom bio stradao. S nepogrešivim instinktom za reportažnu fotografiju bilježili su Zagreb s ljudskim licem, strah na licima građana od svega što ih je zadesilo, nevjericu, zabrinutost u vezi s tim što će biti dalje. Bilježili su prizore ulica na kojima se u samo nekoliko sekundi našlo na tisuće cigli. Zaustavili su trenutak koji ćemo svi mi koji smo potres doživjeli pamtiti. Generacije, pak, koje dolaze sjećat će se potresa među ostalim i po fotografijama koje su pred vama.

Osim prve reakcije, nastavili su naši autori kamerom bilježiti i dane koji dolaze, slike grada koji se polako oporavlja, pokušava krenuti naprijed. Pa i prve znakove optimizma.

Izložbu smo podijelili u šest poglavlja. Poglavlje nazvano “Šok” zabilježilo je prve, neposredne, spontane reakcije, građane u parkovima kako sjede na klupama, mnogi od njih bili su ogrnuti dekama na taj, prohladan proljetni dan, njihovu malu djecu, kućne ljubimce jednako uplašene poput njih.

Poglavlje “Hvala vam” posvećeno je svima koji su nesebično pružali svoju pomoć. Pamtimo pripadnike Hrvatske vojske kako čiste ulice grada. Pamtimo Bad Blue Boyse koji su se organizirali i pomagali rodiljama u klinici u Petrovoj ulici. Pamtimo alpiniste, penjače, visinske radnike, kako se penju po krovovima da bi uklonili dimnjake, crepove, oluke i druge dijelove krovova koje je potres pomaknuo i koji su prijetili da će pasti. Ne pretjerujemo ako utvrdimo da su tako spašavali i ljudske živote.

U poglavlju, pak, nazvanom “Krhotine” bavimo se krhotinama grada, nadrealnim prizorima dijelova mnogih ciglenih građevina koji su završili na cesti. To su gotovo apokaliptične fotografije, najčešće snimljene bez ljudskog lika. Automobilske karoserije jedva su se nazirale pod ciglama ili golemim dijelovima fasada. Te snimke potiho postavljaju pitanje što bi se dogodilo da potres koji je, nažalost, odnio jedan mlad ljudski život, nije zatresao Zagreb u tako rane jutarnje sate kada na ulicama nije bilo gotovo nikoga, nego kasnije.

U poglavlju “Baština” fotografije su Cropixovih fotoreportera u kojima bilježe stradale muzeje, galerije, crkve, spomenike kulture… Oštećeni su mnogi muzeji i galerije, no, na sreću, niti jedna umjetnina važna za hrvatsku povijest umjetnosti nije bespovratno stradala. Naši su autori, među ostalim, snimili mramorni kip mladića koji se srušio na pod na odjelu Antičke zbirke Arheološkog muzeja, lutke s narodnim nošnjama popadale iz vitrina Etnografskog muzeja, mirogojske Arkade, remek-djelo arhitekta Hermana Bolléa…

“Katedrala”, pak, posebno je poglavlje. Poglavlje u kojemu se žiri i najviše mučio da suzi odabir, koliko je dobrih fotografija bilo. Posebno se to odnosi na trenutak rušenja sjevernog tornja. Rado bismo da smo mogli izložiti sve fotografije, ali i ove, vjerujemo, pružaju dovoljno širok raspon koji govori o interesima Cropixovih fotografa i njihovoj mogućnosti da temu vide drugačije, iz novog kuta.

Poglavlje “Glavu gore.” nazvano po grafitu jednog uličnog autora koji se nalazi iznad glavnog zagrebačkog trga završno je poglavlje, koje kroz fotografije pripovijeda o optimizmu. Jedan od simbola koji se često znao dijeliti na društvenim mrežama tih dana, a ujedno je i simbol izložbe, vuneno je srce koje je na napukloj žutoj fasadi jedne zagrebačke škole isplela dizajnerica Ivona Martinčić. Isplela ga je prije potresa, a nakon potresa dobilo je to crveno srce potpuno novi kontekst.

Ovom prigodom zahvaljujemo i našim fotografima. To su Ronald Goršić, Bruno Konjević, Boris Kovačev, Damir Krajač, Tomislav Krišto, Neja Markičević, Goran Mehkek, Ivana Nobilo, Davor Pongračić, Željko Puhovski, Ranko Šuvar, Damjan Tadić, Marko Todorov, Darko Tomaš i Srđan Vrančić. Hvala i sponzorima, dizajnerima i svima koji su sudjelovali na izložbi.

Patricia Kiš