Djevojka na prepoznatljivim zagrebačkim krovovima stradalim u potresu. S maskom je na licu i pod plavom kacigom. Vide joj se tek oči. Mladić koji samouvjereno stoji na gredama. Grede na kojima stoji su trošne, no na licu mu se ne vidi strah.
Vojska koja čisti ulice grada i ne da se ometati prašinom koju podižu bageri. Vatrogasci na jednom od stradalih krovova dok iza prozora proviruje lice zabrinutog starca…
Uhvaćeni trenuci ljudskosti. Mnogo je heroja ulica, onih koji su neposredno pomogli prvom susjedu koliko su mogli, mnogo je i onih iz profesija iz kojih su smatrali da mogu svojom stručnošću dodatno pomoći. Jedan od primjera: nekoliko sati nakon potresa Uredu za upravljanje hitnim situacijama javilo se više vlasnika tvrtki i obrta za visinske radove, nudeći besplatnu pomoć, stavili su se na raspolaganje i pomoć u čemu god treba. Pomogli su s krovova spustiti sve ono što je prijetilo da će pasti na tlo – dimnjaci, crjepovi, oluci… – od čega bi ljudi mogli stradati. Nećemo pretjerati ako utvrdimo da su tako spašavali i živote. Inače su u ovome poslu jedni drugima konkurencija, ali u trenucima solidarnosti nastupili su svi zajedno. I svi do jednog volonterski. Brzo su reagirali, odmah su se okupili preko društvenih mreža.
I alpinisti, sportski penjači, speleolozi masovno su se odazvali na poziv da se pridruže ekipama visinskih radnika. Vatrogascima, vojsci, djelatnicima civilnih službi, Bad Blue Boysima, svim građanima koji su nesebično pomagali, a bilo ih je mnogo, te ih nije sve kamera niti stigla zabilježiti, treba ispisati velikim slovima
Pokazali su najbolje lice Zagreba.
