Slučaj je htio da je Herman Bollé obnavljao zagrebačku katedralu nakon potresa 1880. u kojemu je ozbiljnije stradala te je tri godine nakon potresa osnovao Društvo za obnovu katedrale. O tome koliko mu je bio važan taj segment njegova djelovanja govori i činjenica da je na poleđini njegove posjetnice stajalo “graditelj prvostolnih crkava”, kako je istražio profesor povijesti umjetnosti Dragan Damjanović koji se Bolléovim opusom poprilično bavio. Uostalom, Bollé je bio rođen u Kölnu i odrastao je s pogledom na tamošnju katedralu. Obnova zagrebačke katedrale, inače, nije prošla bez polemika. Slučaj je htio i da se sjeverni toranj zagrebačke katedrale nakon potresa u ožujku ruši na isti dan kada je arhitekt umro, 17. travnja.
Dio sjevernog tornja Zagrebačke katedrale visok trinaest i pol metara i težak trideset tona skinut je kontroliranom eksplozijom jer je zbog oštećenja koja je pretrpio u potresu postojala opasnost da se sruši i izazove još veća oštećenja katedrale i okolnoga prostora. Sve koji su sudjelovali u tom pothvatu lako bismo mogli svrstati u zasebno poglavlje, a naši su fotoreporteri zabilježili one najhrabrije, koji su se uspinjali na sam toranj, te potom i sam trenutak rušenja.
Uz reportažne fotografije nailazimo i na poetske prizore, poput katedrale snimljene u praskozorje. Na fotografiji se naziru tek obrisi stradale prvostolnice i uz nju dizalica. Od građevina s potpisom arhitekta koji je promijenio lice Zagreba u potresu su stradale i mirogojske Arkade te MUO.
